Mnogi korisnici LinkedIn još uvek doživljavaju kao jedno veliko lovište. Tu lovci na posao traže bolje prilike, dok lovci na talente traže nove zaposlene. Pored ove neosporne uloge, LinkedIn može da bude mnogo više od toga. Ako se koristi na…
Fakturisanje dobara i usluga za službene potrebe diplomatskim i konzularnim predstavništvima stranih zemalja u Republici Srbiji
Ukoliko ste ugovorili određeni posao sa diplomatskim i konzularnim predstavništvom strane zemlje, postoji nekoliko specifičnosti na koje treba da obratite pažnju.
U ovom tekstu govorićemo o specifičnostima koje se tiču fakturisanja, plaćanja i obračuna poreza na dodatu vrednost u slučajevima kada domaća pravna lica i preduzetnici isporučuju dobra i usluge za službene potrebe diplomatsko-konzularnih predstavništava. U nekom od narednih tekstova obradićemo isporuku dobara i usluga za lične potrebe službenika.
Članom 7 Zakona o spoljnim poslovima diplomatsko-konzularna predstavništva podeljena su na:
- stalne diplomatske misije i
- konzularna predstavništva.
Stalne diplomatske misije jesu ambasade, koje se osnivaju u drugim državama, i stalne misije, koje se osnivaju pri međunarodnim organizacijama.
Konzularna predstavništva mogu biti osnovana u rangu:
- generalnih konzulata,
- konzulata,
- vicekonzulata i
- konzularnih agencija.
U Zakonu o deviznom poslovanju, koji između ostalog uređuje plaćenje u devizama između rezidenata i nerezidenata, diplomatsko-konzularna predstavništa nisu navedena kao rezidenti, te možemo zaključiti da su sa aspekta ovog zakona ovi subjekti smatraju nerezidentima.
Zbog elementa inostranosti, javlja se pitanje da li domaća pravna lica i preduzetnici mogu fakturisati i naplatiti dobra i usluge od ambasada i konzularnih predstavništva u stranoj valuti.
Članom 34 Zakona o deviznom poslovanju propisano je da se plaćanje, naplaćivanje i prenos između rezidenata i između rezidenata i nerezidenata u Republici vrši u dinarima.
Istim članom data je mogućnost ugovaranja u devizama u Republici, uz napomenu da se plaćanje i naplaćivanje po tim ugovorima vrši u dinarima.
Dakle, domaće privredno društvo i preduzetnik mogu ugovoriti vrednost dobara i usluga koji će biti predmet isporuke ambasadama i konzularnim predstavništvima u stranoj valuti, ali kada dođe do isporuke, račun se mora izdati u dinarima, u kojima se mora izvršiti i plaćanje.
Izdavanje računa koji bi glasio na stranu valutu ili naplata u stranoj valuti bila bi suprotno Zakonu o deviznom poslovanju.
Zakon o porezu na dodatu vrednost predvideo je oslobođenje za isporuke koje se čine diplomatsko-konzularnim predstavništvima, pod određenim uslovima.
Oslobođenje je definisano članom 24. stav 1. tačka 16. podtačka 1. Zakona o porezu na dodatu vrednost i odnosi se na promet dobara i usluga koje su namenjene za službene potrebe diplomatskih i konzularnih predstavništava koja se nalaze u Republici Srbiji, sa izuzetkom konzulata kojima rukovode počasni konzularni funkcioneri.
Uslovi za ostvarenje ovog poreskog oslobođenja propisani su u Pravilniku o načinu i postupku ostvarivanja poreskih oslobođenja kod PDV sa pravom na odbitak prethodnog poreza („Službeni glasnik RS“, br. 120/12, 40/15, 82/15).
Pravna lica i preduzetnici, obaveznici PDV-a koji isporučuju dobra i usluge za službene potrebe predstavništva a žele da ostvare poresko oslobođenje moraju da poseduju:
- fotokopiju potvrde o reciprocitetu, koju ambasadama i konzulatima izdaje ministarstvo nadležno za inostrane poslove (koja se naziva još i osnovna potvrda). Naime, poresko oslobođenje predviđeno je na bazi reciprociteta, te predstavništvo mora da pribavi ovu potvrdu od ministarstva Republike Srbije i da kopiju potvrde dostavi domaćem licu koje treba da izvrši isporuku;
- original službenog naloga za nabavku dobara i usluga i uvoz dobara, bez PDV, koji izdaje ovlašćeno lice predstavništva.
Službeni nalog izdaje se na Obrascu SNPDV, u tri primerka, od kojih se dva daju obvezniku, a treći zadržava nosilac prava za svoje potrebe. U službeni nalog podatke unose i predstavništvo i isporučilac dobara i usluga.
S obzirom da je posedovanje ova dva dokumenta uslov za oslobođenje suvišno je napominjati da obveznik mora da poseduje dokumenta pre izdavanja računa ili najkasnije na dan prometa.
Ukoliko diplomatsko-konzularno predstavništvo ne dostavi potrebne dokaze pre izdavanja računa, obveznik formalno ne ispunjava uslove za oslobođenje i nema pravo da izda račun bez obračunatog poreza na dodatu vrednost.
Dakle, diplomatska i konzularna predstavništva treba da ispune određene uslove kako bi lice koje im vrši promet bilo u mogućnosti da iskoristi poresko oslobođenje. Dokaze o ispunjenosti ovih uslova treba da dostavi svom dobavljaču na vreme, kako bi isti mogao da izda račun bez obračunatog poreza na dodatu vrednost.
Pravna lica i preduzetnici, obaveznici PDV, koji fakturišu dobra i usluge diplomatsko-konzularnim predstavništvima a ispunjavaju uslove za oslobođenje od PDV na računu obavezno navode izjavu “Oslobođeno od plaćanja PDV u skladu sa članom 24. stav 1 tačka 16. Zakona o porezu na dodatu vrednost”.
Zakonom o PDV-u ovaj promet je definisan kao promet oslobođen PDV sa pravom na odbitak prethodnog poreza, što znači da pravna lica i preduzetnici imaju pravo da odbiju PDV iz prethodnih nabavki koje su vršili radi isporuke diplomatsko-konzularnom predstavništvu, pod uslovom da ispunjavaju i sve druge, opšte, uslove za odbitak prethodnog poreza.
Sva lica koja vrše isporuke sa oslobođenjem iz člana 24.1.16. dužna su da vode evidenciju o ovom prometu, u skladu sa Pravilnikom o obliku, sadržini i načinu vođenja evidencije o PDV („Službeni glasnik RS“, broj 120/12).
Oblik ove evidencije nije propisan već je dat spisak podataka koje evidencija obavezno sadrži:
- naziv, adresu i PIB diplomatskog ili konzularnog predstavništva, odnosno međunarodne organizacije;
- ime i prezime lica za čije se lične potrebe vrši isporuka (u ovom tekstu nismo se bavili tretmanom isporuka za lične već samo isporuka za službene potrebe.);
- broj i datum primljenog naloga za nabavku dobara i usluga bez PDV,
- vrstu i količinu dobara, odnosno vrstu i obim usluga;
- iznos naknade za isporučena dobra, odnosno pružene usluge.
Ambasade mogu propisati i dodatne uslove koje treba da ispune računi koje primaju od svojih dobavljača. Ovde možete pogledati uputstva za fakturisanje Ambasade Sjedinjenih Američkih Država.