Poslodavac može odobriti zaposlenom korišćenje privatnog automobila na službenom putovanju ili u druge službene svrhe.

Pravo na naknadu troškova korišćenja privatnog automobila u službene svrhe i način obračuna naknade utvrđuje poslodavac u svom opštem aktu (kolektivni ugovor, pravilnik o radu, ugovor o radu).

Sa druge strane, Zakonom o porezu na dohodak građana utvrđen je neoporezivi iznos ove naknade, odnosno iznos koji poslodavac može da isplati zaposlenom a da tom prilikom ne plati porez na ovaj prihod.

Dakle, u vezi sa korišćenjem privatnog automobila zaposlenog javljaju se, da tako kažemo, dva obračuna jedne iste naknade – obračun naknade koju će zaposleni primiti od poslodavca i  iznos naknade koji je neoporeziv.

Za razumevanje ove materije važno je razlikovati ova dva obračuna odnosno iznosa naknade.

Poslodavac sam odlučuje kako će svojim zaposlenima nadoknađivati troškove upotrebe njihovih privatnih vozila za poslovne potrebe, ali ukoliko je tako dobijeni iznos veći od neoporezivog, poslodavac na razliku plaća porez na zarade.

Ukoliko poslodavac isplati zaposlenom iznos niži od neoporezivog, tom prilikom ne plaća porez na zaradu.

Iz ovog razloga, veliki broj poslodavaca vezuje obračun naknade koju će isplatiti zaposlenom za metod obračuna neoporezivog iznosa, a kako bi obezbedili maksimalno korišćenje mogućnosti koju im je zakonodavac ostavio. Naime, u ovom slučaju, zaposleni primaju maksimalnu moguću neoporezivu naknadu po ovom osnovu.

A šta je predvideo zakonodavac?

U Zakonu o porezu na dohodak građana, članom 18. stav 1. tačka 4) neoporezivi iznos naknade troškova prevoza na službenom putovanju zaposlenom, kome je odobreno korišćenje sopstvenog automobila za službeno putovanje ili u druge službene svrhe, utvrđen je u iznosu od

30% cene jednog litra benzina pomnoženog brojem potrošenih litara, a najviše do 6.147 dinara mesečno.

Skrećemo pažnju da je način na koji je utvrđen neoporezivi iznos nedavno izmenjen, i to time što je u gore navedenoj formuli broj pređenih kilometara zamenjen brojem potrošenih litara.

Dakle, ukoliko je na službenom putovanju zaposleni prešao 100 km, potrošio 10 litara benzina, čija je cena 130 dinara, poslodavac ima pravo da mu isplati naknadu koja će do iznosa od 390 dinara (30% x 130 dinara x 10 litara) biti neoporeziva.

Pre izmene Zakona, ovaj iznos bio bi 30% x cena jednog litra benzina x broj pređenih kilometara, što bi u našem primeru iznosilo 3.900 dinara.

Dakle, izmenom načina obračuna neoporezivog iznosa deset puta je smanjen neoporezivi iznos koji se u istom slučaju isplaćuje.

Međutim, Ministarstvo finansija dalo je mišljenje (br. 011-00-56/2016-04 od 28.01.2016.godine) koje je donekle popravilo situaciju u korist privrednika. U ovom mišljenju iznet je stav da se neoporezivi iznos odnosi samo na naknadu za rabaćenje automobila (amortizaciju) a da se gorivo potrošeno prilikom službenog putovanja ili u druge službene potrebe smatra troškom poslodavca, da se ne tretira kao zarada i ne podleže obračunu poreza na naknadu, jer ne čini njen deo.

Dakle, pored naknade za korišćenje privatnog automobila u službene svrhe, poslodavac ima pravo na knjiženje troškova goriva.

Utvrđivanje naknade za korišćenje privatnog automobila u službene svrhe

Naknadu zaposlenom za korišćenje privatnog automobila u službene svrhe poslodavci mogu slobodno da urede, po svom nahođenju. Logično je da ona bude utvrđena kao promenjljiva koja zavisi od broja pređenih kilometara, broja litara potrošenog goriva, dužine tranja službenog putovanja i slično.

Na primer, poslodavac može odlučiti da zaposlenima isplati 30 dinara naknade po svakom pređenom kilometru, ili recimo 30% cene litre goriva po svakom pređenom kilometru ili na bilo koji drugi način koji smatra celishodnim.

Nema prepreke da poslodavac utvrdi da se naknada obračunava na isti način na koji se utvrđuje neoporezivi iznos naknade, što veliki broj poslodavaca i primenjuje, radi jednostavnosti obračuna i minimiziranja troškova poreza.

Troškovi goriva

Pre izmena zakona, naknada za korišćenje privatnog automobila u službene svrhe sadržala je sve troškove koje bi zaposleni mogao da ima u vezi sa službenom upotrebom vozila, pa tako i utrošeno gorivo. To je značilo da poslodavac nije mogao pored isplate naknade da zaposlenom nadoknadi (posebno i) troškove goriva nastale tokom službenog puta.

Videli smo da je izmenama uneta novina u ovom aspektu, koju je potvrdilo Ministarstvo finansija u mišljenju koje smo naveli ranije u tekstu.

Troškovi goriva koje je imao zaposleni na službenom putovanju ili tokom korišćenja vozila u druge službene svrhe su trošak poslovanja poslodavca. To znači da ih poslodavac može prikazati u svojim poslovnim knjigama, oni ne čine deo zarade zaposlenog niti deo naknade za korišćenje privatnog automobila.

Knjiženje troškova goriva vrši se na osnovu računa za gorivo, koji treba da glasi na poslodavca, a potkrepljuje se obračunom po putnom nalogu i pomoćnim evidencijama.

Zaposleni lako mogu da pribave ovakve račune na svakoj benzinskoj pumpi, a na računu može da bude fakturisano više goriva nego što je potrošeno po putnom nalogu. U knjigovodstvu poslodavca evidentiraće se samo deo goriva koji pripada službenom putovanju.

Dakle, iz ugla poslodavca, po osnovu službenog putovanja za koji je svom zaposlenom odobrio upotrebu sopstvenog vozila, neoporezivi su:

  • naknada za upotrebu automobila zaposlenog (po propisanoj formuli, a maksimalno 6.417 dinara mesečno), i
  • iznos troškova goriva (obračunati odnosno “opravdani” obračunom po putnom nalogu, dodatnim evidencijama i računaima za gorivo koji glase na poslodavca).

Kako bi primenio navedene obračune, poslodavac mora da definiše veličine koje nisu jednoznačno određene propisima, a to su cena benzina i broj potrošenih litara goriva.

Da podsetimo, obe veličine figuriraju u obe formule.

Trošak poslovanja (trošak goriva) = broj potrošenih litara goriva x cena goriva

Neoporezivi iznos naknade za korišćenje vozila = 30% broja potrošenih litara goriva x cena goriva

Polazna tačka za utvrđivanje broja potrošenih litara benzina treba da bude deklarisana potrošnja prema tipu vozila, ali se poslodavac ne mora ograničiti na nju, s obzirom da potrošnja varira u zavisnosti od uslova puta, vremenskih uslova, kvaliteta goriva i drugih faktora.

U svakom slučaju, u opštima aktima treba utvrditi potrošnju ili način na koji će ona biti utvrđena, kao i cenu goriva koja će se koristiti u obračunu naknade i neoporezivog iznosa. Izlišno je pominjati da ova cena mora parirati tržišnoj ceni goriva.

Da rezimiramo, od dokumentacije za svaki službeni put na kome je odobreno korišćenje privatnog automobila zaposlenog u službene svrhe, poslodavac mora da poseduje:

  • Putni nalog za korišćenje privatnog automobila u službene svrhe sa obračunom po putnom nalogu,
  • Obračun potrošenih litara goriva na službenom putovanju ili u druge službene svrhe,
  • Račun za gorivo, na kome je iskazano tačno onoliko goriva koliko je prikazano u obračunu potrošenih litara ili više.

Napominjemo da automobil mora bitii u vlasništvu zaposlenog ili nekog od članova njegove porodice (mišljenje Ministarstva finansija br. 414-00-59/2001-04). Ukoliko je vlasnik automobila član porodice zaposlenog, potrebno je da zaposlenom izda ovlašćenje za korišćenje predmetnog vozila.

Opštim aktom se može predvideti i da se automobil, pored prevoza na službenom putovanju, koristi i za prevoz u lokalu, ali striktno za poslovne potrebe. I u ovom slučaju putni nalog je obavezan.

Elementi koje putni nalog treba da ima su sledeći:

  • registraski broj vozila
  • tip vozila
  • naziv mesta u kojem je obavljeno putovanje
  • kilometraža na početku i na kraju službenog puta
  • broj pređenih kilometara.

Obračun poreza na zarade na iznose preko neoporezivog

Ukoliko pretpostavimo da je cena goriva 130 dinara, a da je prosečna potrošnja 10 litara na sto kilometara, zaposleni treba da pređe za mesec dana na službenom putovanju ili putovanjima 1.640 km.

Ako pređe manje od toga, poslodavac mu ne može isplatiti 6.417 dinara, već mora obračunati neoporezivi iznos po formuli koju smo naveli u tekstu, a on će svakako biti niži od 6.417 dinara.

Ukoliko zaposleni pređe veći broj kilometara, poslodavac će mu isplatiti naknadu prema obračunu. Na iznos od 6.417 dinara neće obračunati ni platiti porez, ali hoće na razliku do pune naknade. Na primer, ukoliko prema obračunu zaposleni treba da primi 8.000 dinara, poslodavac će na iznos od 1.583 dinara platiti porez.

Osnovica za porez je bruto iznos oporezive naknade, a stopa poreza je 10%. Na ovu naknadu ne obračunavaju se i ne plaćaju socijalni doprinose.

Osnovica poreza odnosno bruto oporezivi prihod dobija se tako što se neto iznos naknade (u našem primeru 1.583 dinara) pomnoži koeficijentom 1,11111. U našem primeru, osnovica bi bila 1.758,89 dinara.

Množenjem ovako dobijene osnovice sa 10% dobija se iznos poreza na zarade koji se plaća na iznos naknade preko neoporezivog iznosa koji se isplaćuje zaposlenom.

Dakle, naš poslodavac platio bi 175,89 dinara poreza (10% na osnovicu od 1.758,89 dinara) ukoliko bi želeo da zaposlenom isplati 8.000 dinara naknade, a sve pod uslovom da je pravilno obračunao neoporezivi iznos.

Ako pretpostavimo da poslodavac obračunava nadoknadu na isti način kako se obračunava neoporezivi iznos, naš radnik iz primera, čiji automobil troši 10 litara goriva koje košta 130 dinara na svakih sto kilometara, prešao je za mesec dana na službenom putovanju 2.050 km.

Dakle, zaposlenom pripada naknada od 8.000 dinara jer je to iznos koji se dobija po formuli 30% cene goriva x broj potrošenih litara goriva.

Zaposleni je na 2.050 km potrošio 205 litara goriva (jer troši 10 litara na sto kilometara), što kada pomnožimo sa cenom od 130 dinara i 30% iznosi 8.000 dinara.

Poslodavac je dužan da zaposlenom isplati 8.000 dinara jer je tako predvideo u svojim opštim aktima, a na iznos preko 6.417 dinara platiće porez na način koji smo pokazali u prvom delu ovog primera.

Poslodavac će u knjigovodstvu evidentirati i troškove goriva po ovom putnom nalogu u iznosu od 26.650 dinara. Ukoliko je gorivo platio zaposleni, poslodavac će mu nadoknaditi ovaj iznos bez plaćanja poreza. Ovaj iznos mora biti dokumentovan računima za gorivo, putnim nalogom sa obračunom i drugim pomoćnim evidencijama.

Poreska obaveza prijavljuje se elektronski kroz poresku prijavu PPP PD (objedinjena naplata poreza po odbitku).

Nije na odmet napomenuti da je maksimalno utvrđeni neoporezivi iznos definisan na mesečnom nivou po zaposlenom. Ukoliko zaposleni tokom meseca ide nekoliko puta na službeni put na kojem mu je odobreno korišćenje sopstvenog automobila, neoporezivi iznos računa se kumulativno, dok se ne istroši. Ukoliko je za prvi službeni put zaposlenom isplaćeno 6.000 dinara, za ostatak meseca ostaje na raspolaganju samo 417 dinara naknade koji se mogu isplatiti bez plaćanja poreza na zarade.

Ostali primaoci naknade

Ova naknada predviđena je za zaposlene, dakle lica koja su sa poslodavcem sklopila ugovor o radu čime su zasnovali radni odnos.

Istu naknadu ima pravo da isplati i preduzetnik, a u troškove u poreskom bilansu priznaju se samo isplate do neoporezivog iznosa.

Dakle, preduzetnik može da isplati iznos u visini mesečnog neoporezivog iznosa, a u skladu sa članom 37a, stav 1. tačka 4) Zakona o porezu na dohodak građana. Ukoliko preduzetnik isplati iznos veći od neoporezivog, on se ne priznaje u poreskom bilansu (ne priznaje se kao trošak prilikom obračuna poreske obaveze).

S obzirom da je naknada troškova korišćenja privatnog automobila u službene svrhe predviđena kao naknada troškova zaposlenima, lica koja nisu u radnom odnosu ne mogu primiti ovu naknadu bez plaćanja odgovarajućeg poreza.

Osnivači privrednih društava koji nisu u radnog odnosu u svom privrednom društvu i direktori koji nisu u radnom odnosu već su sa društvom sklopili ugovor o međusobnim pravima i obavezama nemaju pravo na neoporezive iznose ove naknade.

Ukoliko im se isplati ova naknada, ona je oporeziva, pa privredno društvo za njih mora da izmiri odgovaraje obaveze.

Kada je u pitanju osnivač, isplata ove nadoknade mogla bi se smatrati uzimanjem iz imovine privrednog društva, dok se za direkora koji radi po ugovoru o međusobnim pravima i obavezama ona može tretirati kao drugi prihod i shodno Zakonu o porezu na dohodak građana tako i oporezivati.

Izuzetak od ovog pravila su nedobitne organizacije (udruženja, savezi, privredne komore i druge nedobitne organizacije) koje angažuju fizička lica za saradnju u oblasti nauke, istraživanja, kulture, zdravstva, obrazovanja i slično, a koja po osnovu saradnje ne primaju nikakvu drugu nadoknadu.

Nedobitna organizacija može ovim licima isplatiti neoporezivu nadoknadu troškova koriščenja privatnog automobila za službene svrhe, pod uslovom da poseduje svu potrebnu propisanu dokumentaciju i da je ove isplate predvidela svojim opštim aktima, a da je fizičko lice angažova za potrebe saradnje isključivo u oblastima određenim članom 85. stav 4. tačka 4) Zakona o porezu na dohodak građana.

Poslednja izmena dana 19. septembra 2016. u 01:05


Marija Đorđić

Rođena je 1984. godine u Beogradu. Završila je X gimnaziju. Na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu diplomirala je 2008. godine na smeru međunarodna ekonomija. Nakon nekoliko godina rada u spoljnotrgovinskom i IT sektoru, osniva Experta d.o.o, knjigovodstvenu agenciju koja uspešno…… Saznaj više »