Mnogi korisnici LinkedIn još uvek doživljavaju kao jedno veliko lovište. Tu lovci na posao traže bolje prilike, dok lovci na talente traže nove zaposlene. Pored ove neosporne uloge, LinkedIn može da bude mnogo više od toga. Ako se koristi na…
Uplate i isplate u gotovom novcu – Blagajna
Blagajna je poseban deo organizacije u kome se odvijaju uplate i isplate gotovine u okviru firme. Na ovom mestu čuva se gotov novac koji je primljen po raznim osnovama do uplate na tekući račun.
Osoba koja obavlja blagajničko poslovanje (blagajnik) odgovara za stanje novca u blagajni. Osobe zadužene određenom imovinom u firmi nazivaju se računopolagači. Ukoliko se u blagajni nalazi više novca nego što je upisano u knjige, postoji višak, a ukoliko blagajnik raspolaže sa manje novca nego što pokazuju knjige postoji manjak u blagajni. Višak novca u blagajni beleži se kao prihod, a manjak kao trošak firme. Manjak se može potraživati od blagajnika, i u tom slučaju ne ulazi u troškove proslovanja.
Stanje blagajne proverava se popisom. Popis se vrši po apoenima i valutama u posebnim popisnim listama. Pošto nije dozvoljeno da računopolagači popisuju imovinu kojom su zaduženi, blagajnik ne može da učestvuje u popisu novca u blagajni, već to mora obaviti neka druga osoba.
Plaćanje i naplata u gotovom novcu nije zabranjeno zakonom. Šta više, u nekim delatnostima je neizbežno, kao što je slučaj sa maloprodajom, u kojoj je gotovo sva naplata u gotovom novcu (efektivnom novcu ili žargonski u kešu).
Ako izuzmemo maloprodaju, u kojoj se naplata vrši po pravilu od građana – potrošača, platni promet među pravnim licima i preduzetnicima treba da se obavlja posredstvom tekućeg računa koji firma otvara kod poslovne banke. Poslovanje sa gotovim novcem nije zabranjeno, ali je ideja zakonodavca da većina plaćanja u privredi bude bezgotovinska (sa jednog tekućeg računa na drugi), a da se gotovinski promet svede na najmanju razumnu (neophodnu) meru.
Zbog toga je gotovinski promet uređen posebnim podzakonskim aktom Pravilnikom o uslovima i načinu plaćanja u gotovom novcu u dinarima za pravna i fizička lica koja obavljaju delatnost („Sl. glasnik RS“, br. 77/2011). Pravilnik kaže da privredni subjekti mogu bez ograničenja da vrše naplatu i plaćanje u gotovom, ali da to mora biti na osnovu originalne dokumentacije u kojoj se vidi osnov i iznos koji se naplaćuju. Za iznos preko 150.000,00 dinara dnevno, ova dokumentacija nosi se u poslovnu banku kako bi je ona overila prilikom isplate novca sa tekučeg računa.
Odrednicu bez ograničenja treba tumačiti kao slobodno plaćanje i naplatu u gotovom novcu u okviru zakonom dozvoljenog poslovanja, isključivo za poslovne potrebe i unapred poznatu svrhu i na bazi originalne dokumentacije. Dakle, pravna lica mogu gotovim novcem koji je isplaćen sa njihovog tekućeg računa na osnovu validne dokumentacije, vršiti isplatu neto zarada, zakupnine zakupodavcu, plaćanje sitnih računa i slično. Neke od ovih isplata proizvode poreske obaveze, pa savetujemo da svom knjigovođi najavite kada planirate neku isplatu kako bi vas obavestio da li postoji poreska obaveza i na vreme pripremio sve što je potrebno (obračunao porez, predao poresku prijavu i slično).
Sav novac koji firma primi u gotovom po bilo kom osnovu mora se uplatiti na tekući račun u roku od 7 dana. Ovo je najčešći slučaj sa pazarom kod maloprodaje. Dakle, gotov novac koji je maloprodaja primila od građana kojima je prodala robu i usluge mora uplatiti u celosti na svoj tekući račun u roku od 7 dana.
Ukoliko firma ima potrebu da nešto plati u gotovom novcu, ona ne može korisiti gotov novac koji je primila. Njega mora uplatiti na tekući, a zatim izvršiti namensku isplatu. Ne postoji ograničenje u iznosu koji može stajati u blagajni (nema blagajničkog maksimuma), a zakon nije propisao ni broj dana koji novac može da provede u blagajni pre nego što biva isplaćen za namenu za koju je podignut sa tekućeg računa.
Privredni subjekat može imati dinarsku i deviznu blagajnu, a za svaku od njih predviđen je poseban konto u kontnom okviru za privredne subjekte.
Plaćanje stranim valutama uređeno je Zakonom o deviznom poslovanju. Član 34. ovog zakona kaže da se plaćanje među firmama u našoj zemlji obavlja u dinarima, a plaćanje u devizama može se obaviti u određenim izuzetnim situacijama, kao na primer za isplatu troškova službenog putovanja, i to u gotovom (tačka 8 ovog člana). Slučajeve u kojima se može vršiti plaćanje u efektivnom stranom novcu (u gotovom novcu strane valute) propisuje Narodna banka Srbije u dokumentu Odluka o slučajevima i uslovima plaćanja, naplaćivanja, uplata i isplata u efektivnom stranom novcu (Sl.glasnik RS br. 51/2015).
Zakonom o računovodstvu, tačnije članom 11, definisana je osnovna evidencija blagajničkog poslovanja, kao jedna od pomoćnih analitičkih evidencija – a to je dnevnik blagajne. U dnevnik blagajne se unose poslovne promene koje nastaju po osnovu gotovine i drugih vrednosti koje se vode u blagajni pravnog lica i preduzetnika. Dnevnik blagajne zaključuje se na kraju svakog radnog dana i dostavlja se računovodstvu istog, a najkasnije narednog dana.
Svaka uplata i isplata gotovine iz blagajne vrši se na osnovu naloga blagajni da naplati odnosno isplati i dokumentacije o osnovi naplate odnosno isplate (na primer putni nalog sa obračunom službenog putovanja).
Sve promene koje se beleže u dnevniku blagajne knjiže se u finansijskom knjigovodstvu u glavnoj knjizi na kontu blagajne. Pošto firma ne može da potroši više novca nego što poseduje, ovaj konto ne može imati potražni (negativan) saldo.