Mnogi korisnici LinkedIn još uvek doživljavaju kao jedno veliko lovište. Tu lovci na posao traže bolje prilike, dok lovci na talente traže nove zaposlene. Pored ove neosporne uloge, LinkedIn može da bude mnogo više od toga. Ako se koristi na…
Mogu li empatske sposobnosti biti ključ uspešnijeg poslovanja?

Pojmovi kao što su „lider“ ili „rukovodilac kompanije“, mnogima predstavljaju asocijaciju na osobu koja se odlučno i nepokolebljivo hvata u koštac sa izazovima koji prate tržišnu utakmicu. Iako navedene karakteristike često i jesu presudne za nekoga ko je odgovoran za uspešan razvoj i funkcionisanje preduzeća, postoji i jedna specifična osobina koja se sve češće ističe kao poželjna upravo kod onih na najvišim pozicijama.
U pitanju je empatija.
Kao vrsta emocionalne inteligencije koja uključuje razumevanje tuđih emocija, empatija na prvi pogled možda i ne pripada osobinama koju bismo pripisali čelnicima velikih i uspešnih kompanija. Iako se stiče utisak da u poslovnom svetu nema baš mnogo mesta saosećajnosti, sve je više primera koji potvrđuju da ovakav pristup ima prednost u odnosu na preteranu formalnost i distancu u poslovnim odnosima.
Zbog čega je uopšte važno negovati empatiju u poslovnom okruženju?
Ukoliko bolje razmislite, doći ćete do zaključka da preduzeća koja ostvaruju dobru poziciju na tržištu i postižu uspeh u saradnji sa klijentima, između ostalog teže i konstantnom unapređivanju međuljudskih odnosa. To se odnosi kako na komunikaciju sa saradnicima i klijentima, tako i na odnos sa zaposlenima.
Pri tome, skladni međuljudski odnosi unutar preduzeća grade se upravo kroz uvažavanje tuđih potreba i prihvatanja različitosti. Iz tog razloga i sve veći broj preduzetnika teži da, u cilju stvaranja zdravog poslovnog ambijenta, pažnju usmeri na potrebe pojedinaca. Iako je tačno da neki ljudi po prirodi imaju veću sklonost ka iskazivanju saosećajnosti – kako u svakodnevnoj, tako i u poslovnoj interakciji – empatija predstavlja osobinu koja se u određenom smislu može i „naučiti“, odnosno razvijati.
U tom procesu postoji i nekoliko načina na koje se to može postići, a jedan od najdirektnijih uključuje težnju ka sagledavanju određenih situacija iz tuđe perspektive. Takozvano „hodanje u tuđim cipelama“ pomaže nam da razvijemo sklonost ka razumevanju potreba, problema ili poteškoća sa kojima se neko drugi suočava, i to tako što ćemo se postaviti u njihovu ulogu i pokušati da stvari da sagledamo iz tuđeg ugla.
Pri tome, važno je i da realno procenimo lične kapacitete razumevanja tuđih emocija. Da li smo u interakciji sa drugima i sami ponekad skloni zanemarivanju tuđih potreba, ili smo spremni da im pristupimo uz potpuno razumevanje? U tom smislu, sagledavanje sopstvenih sposobnosti izražavanja empatije predstavlja i osnovu za njeno razvijanje. To će nam, s druge strane, omogućiti i da budemo otvoreniji po pitanju prihvatanja tuđeg mišljenja, što je od posebne važnosti upravo u poslovnom okruženju.
Još jedna od karakteristika koja odlikuje osobe sa izraženim osećajem za empatiju svakako je i umeće pažljivog slušanja sagovornika, zbog čega se empatama često pripisuje i sposobnost suptilnog prepoznavanja tuđih emocija. Ovakav vid „čitanja između redova“ omogućava nam da drugima pristupimo bez predrasuda i osuđivanja i pri tome u međuljudskim odnosima iskažemo viši nivo tolerancije.
Upravo je to jedan od razloga zbog kojih razvijanje empatije može u pozitivnom smislu uticati na unapređivanje odnosa u poslovnom okruženju. Empate gotovo instinktivno teže pronalasku odgovarajućih kompromisa u situacijama kada se susretnu sa različitim mišljenjima i stavovima, te im se neretko pripisuje i sposobnost uspešnog pregovaranja. Pokazalo se i da rukovodioci kompanija koji poseduju ovakve osobine uživaju i veće poštovanje među saradnicima, kolegama i zaposlenima, što još više doprinosi kvalitetu odnosa i pozitivnoj atmosferi u radnom kolektivu.
Osim toga, kada se uzme u obzir da je razumevanje tuđih potreba presudno i prilikom interakcije koju kompanije ostvaruju sa svojim klijentima, sasvim je jasno koliko je empatski pristup važan i na relaciji brend/proizvođač – ciljna grupa. U tom smislu, kompanije i brendovi koji shvataju važnost ove osobine i na njoj zasnivaju odnos sa potrošačima, u mogućnosti su i da na autentičan način izađu u susret njihovim željama i očekivanjima – što je ujedno i glavni razlog zbog koga je ovakav pristup u uskoj vezi sa izgradnjom specifične povezanosti između kompanija i korisnika njihovih proizvoda i usluga.
Na ovakav „trend“ svakako je uticao i razvoj društvenih medija, budući da je upravo on u ogromnoj meri doprineo tome da međusobna interakcija između klijenata i predstavnika brendova dobije na značaju. Istovremeno, neformalniji način obraćanja potrošačima već je odavno zamenio donekle suzdržan i distanciran pristup, što se najpre može uočiti u kampanjama oglašavanja i prilikom predstavljanja brendova potencijalnim korisnicima. Nasuprot jednosmernoj komunikaciji, koja isključuje davanje povratnih informacija od strane korisnika proizvoda, proizvođači su dobili uvid u stvarne portebe klijenata, ali i mogućnost da na eventualne primedbe potrošača reaguju njihovim prihvatanjem i uvažavanjem.
Drugim rečima, prilagođavanje načina komunikacije tako što će se potrošačima na direktan način ukazati na to da su njihove potrebe zaista na prvom mestu, brendovima i kompanijama je dodatno omogućilo da oko sebe okupe armije vernih klijenata. A koliko je navedeni pristup u tom procesu ključan, pokazuju i primeri poznatih brendova koji su, ciljanjem na emocije i želje svojih potrošača, sa njima izgradili gotovo neraskidivu vezu.